Kritička analiza društvenih mreža
21.vek, vek tehnike, lakog povezivanja ljudi na različitim stranama sveta, lakog komuniciranja, lakog, da ne kazem prostackog iskazivanja svog misljenja. Dan pocinje ovako- on ili ona, ima 16, 17 godina(u najboljem slucaju) ustaje, mama je, naravno, spremila dorucak, ako nije, ostavila je novac za isti (mada i to moze biti razlog histerije) ili dolazi do histericnog ponasanja mladih tinejdzera ako dorucak izostane. Da li je ovo bio pleonazam? Nebitno... Dakle, on, ona ustaje i seda za kompjuter. Uloguje se na sve drustvene mreze odjedanput, naravno ne zelimo da se nesto propusti. Gleda panicno koliko ima novih frendova, folovera, obozavalaca i sl. Ako je broj manji, isti ili nezavidno povecan, krece ona s pocetka histerija. Nervni slom, poremecaj dana, jer sta raditi?! Krece se u onfazivu, objavljuje se nesto sto ce zagolicati mastu ljudi. Inace, tako je i pocelo slikanje na svim raspolozivim mestima kod kuce, u gradu... Tada krecu lajkovi, tada krece ludilo.
Ko su glavne zvezde na drustvenim mrezama?
Sem srpskih selebritija glavnu rec vode gejevi. Njih ima svuda i nisam sigurna kada se ekspanzija istih dogodila. Oni uvek imaju sta da kazu, a bogami i pokazu. Slikanje svojih intimnih delova i njihovo kacenje na internet oni prosto obozavaju, oni tako ruse predrasude. Jer totalno je out da intimni delovi otanu intimni, zasto ih svi ne bi videli. To otvoreno pozivanje na seks nepozantih ljudi, zatim njihovo otvoreno svedocenje o poslednjem seksualnom iskustvu, mada ovo poslednje rad i strejt osobe mada u mnogo manjem obimu. Ali, hvala internetu sad ti i ne treba mikroskopsko istrazivanje da bismo otkrili ko je homoseksualac, a ko ne. Ako na profilu ima sliku svog penisa, nema sumnje. Sa lezbejkama je malo teze, i dalje.
Kako ja sve ovo znam, pitate se? Vrlo je jednostavno, na svim ovim mrezama sam porisutna. Na vecini sa laznim profilima da bih mogla da istrazim, da dodjem do ovih zakljucaka.
Na drugom mestu su naravno, nafurane klinke, znate ih. Slikaju se tip-top nasminkane na bojileru, lusteru jer je to tako cool. One imaju 5000 prijatelja, duplo vise folovera, stotine lajkova na slikama, na kojima su, pritom, polugole. Neke od njih dok i ako ovo budu citale reci ce da sam ljubomorna na njihove duge noge ili zadnjicu, jer se na slikama, realno, samo to i vidi. To su deca sa mamama i tatama koji rade po 10 ili vise sati snevno, kojima novac nije problem i koji su odlucili da prerano porastu. Jer zasto bi se preskako lastis ili igrao fudbal kad moze da se ide u shoping da se kupi nova odevna kombinacija za slikanje. Za njih krivim roditelje, krivim izopaceno drustvo i nedostatak vrednosti. Mi, malo stariji, znamo sta znaci detinjstvo, oni su taj period nasilno preskocili. U tom smislu, jako ih mi je zao.
Na trecem mestu su nesvstani. To su pubertetlije koji se nalaze u nekoj vrsti rascepa izmedju mogucnosti, zelja i roditelja. Oni su odrasli drugacije, ali ih nekako drustvena dansnja norma odbacuje tj.karakterise ih kao nedovoljno cool. Oni mrze sve i u mnogome me podsecaju na mene iz tog perioda. Oni slusaju samo jednu vrstu muzike, barem za javnost, nose istu garderobu i obucu i zastupljene su tamne boje. Ali, slikaju se i oni. Imaju i oni statuse sa velikim brojem lajkova jer se slican slicnom raduje. Problem je samo kad prodje pubertet i kad veliki broj njih jednostavno odraste. Ne kazem da to rade svi.
Postoji jos mnogo grupa, ali su ove, barem po meni, najuticajnije.
Na svim drustvenim mrezama kao pravilo broj jedan se namece da se drustveni zivot svakog pojedinca prikaze kao najbolji, najduhovitiji, ali i najopasniji. Svi kao da bismo hteli da budemo slavni pa drustvene mreze koristimo kao neku zamenu sto Oskar nikada necemo dobiti. Ali preterivanja su ocigledna. Virtuelni svet nije zivot, jer se zivot i komunikacija pocinju razgovorom licem u lice koji je najtipicnije oblik i kao takav jedini merodavan da mi neku osobu zaista i upoznamo. Sta cete pomisliti ako udjete na neciji profil i vidite sliku penisa? Ako ste zdravorazumna osoba, shvaticete da su primarne vrednosti te osobe jako niske ili ne postoje. Neke druge osobe ce reci da je to samo pokusaj persone da bude duhovit, ali ovi prvi, slozice se da postoje drugi vidovi humora, koji ne podrazumevaju psovke ili bilo koje druge vulgarnosti. S druge strane, da ne budem potpuna baba, postoje i dobre strane virtualne komunikacije jer omogucavaju besplatno dopisivanje ljudi i odrzavanje kontakta. Ali reci cu vam i ovo- sa ljudima koje znate. Mali je broj ljudi koji je zaista i uspeo da razvije zdravoljudske odnose preko ovih mreza. Verujte mi, znam statistiku. Ali, ovo je ipak 21.vek....
